Danilo Marković, zvani Miki, Srbin po nacionalnosti, i Semira, njegova Džepna Venera muslimanske vjeroispovijesti, paradigmatičan su fragment istrgnut iz konteksta tragične stvarnosti, uzdignuti na nivo simbola rječitog bunta protiv rata, univerzalnog zla koje od civilizacijskog praskozorja hara diljem nesretnog zemnog šara; zla koje pretvara ljude u beštije žedne krvi zaslijepljene mržnjom, čiji je radikalizam doveden do krajnjih granica paroksizma. Miki i Semira su jedno, ali pomamljeni fanatizam teži da ih transformiše u raspolućeno bivstvo, podijeljeno imaginarnim granicama ispisanim krvlju. Ipak, osjećanja koja dijele, i koja odgovaraju arhetipskom obrascu čiste i uzvišene ljubavi, daju im snagu da izdrže sve patnje, a da ni u jednom trenutku ne izdaju svoju ljudskost i dostojanstvo. Ovo djelo je istovremeno oda iskrenom i čvrstom prijateljstvu, koje i u najtežim prilikama odolijeva i najgorim iskušenjima.
Iz Predgovora Branke Berberijan Olivari

KOMENTARI ČITALACA

Zoro, hvala ti za ovu knjigu koja mi je otvorila nove horizonte. O čemu se radi? Postao sam bolji čovjek. Hvala ti za opise Bihaća. Dirnuli su me. Zavolio sam ljude o kojima knjiga govori. Tebi kao autoru iskrene čestitke. U stanju si da sa igrom riječi stvoriš jasnu sliku u glavi čovjeka. Kao kad, na kraju, staviš zadnju lego kockicu i završiš figuru koju si pravio. Fantastično.
Branislav Olujic
***
Pa,čovječe, pročitah knjigu danas, a juče je kupila.
Gordana Dejanović
***
Ovo je priča koja se morala napisati i koja se mora pročitati.
Čestitam ti na hrabrosti da se prihvatiš takvog posla.
Svjedočanstvo sam počeo da čitam kao lijepu reportažu, pomalo zatečen slikama koje izviru iz jednostavnih, prepoznatljivih linija oslikavanja bukvalnosti bihaćke predratne svakodnevnice… nepatvorene, ni ljepše ni ružnije od one što jeste. Onda se rukopis razvijao u dramu i tragediju, u roman u kojem je izbjegnuto svako literarno ili politikantsko manipoliranje s mnoštvo povoda koji su se sami nudili, zadržavajući jednostavnost i bukvalno namjerno nedovršen iskaz. Slike su takve kako ih čovjek kazuje, kako ih on želi izreći a ne kakve stvarno jesu. Mislim da je veliki kvalitet što nisu korištene kao povod za promišljene i pretvorene u literaturu.
U tvojim kratkim esejističkim fragmentima imponira jasnost i čvrstina pogleda.
Volio bih, nadam se, iskreno želim da ovaj rukopis dodje do što više ruku u Bosni i Hercegovini i širom domovine koju smo izgubili a koju nismo prestali da volimo.
Dževad Tašić
***
Knjiga se čita u jednom dahu. Junaci nas uče da svakoga dana budemo bolji ljudi, da prastamo, trajemo, sanjarimo, da nam duša bude čista, dečja i na kraju da je ljubav jača od svega, da je univerzalna religija. Hvala, Zora Vujasin Di Galo, za prelepu emociju koju je podelila sa nama, hvala za želju da još jedna istina ugleda svetlost dana....a istina je samo jedna.
Slavica Lertua
***
Knjigu sam pročitala u jednom dahu i nisam imala snage da prekinem dok nisam došla do kraja.Znaš dobro da ja junake tvoje knjige poznajem i da smo prijatelji više od 30 gidina. HVALA TI PUNO NA KNJIZI I NA EMOCIJAMA KOJE SAM PROŽIVLJAVALA ČITAJUĆI.
Jelena Ognjenović