Gledajući TV-emisiju o iskopavanju masovne grobnice, Klara unaprijed zna da su tamo dva dječja kostura, a njezina majka zna da je došao čas da joj kaže sve o njihovu bijegu iz Bosne. Klara i njezina majka u Švedsku su došle kao izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, a danas, dvadesetak godina poslije, ne prestaje njezina opsjednutost dječjim lutkama u izlozima, premda se svoga djetinjstva tek mutno sjeća. Nakon što joj umre majka, Klara na osnovi njezinih priča piše tekst o svom spasu iz rata, koji je nazvala Bijeg u Egipat.
U romanu Svježe obojeno Mlakić uspostavlja izravni dijalog s romanom Cesta Cormaca McCarthyja ispisujući jedinstvenu, dosad neispričanu priču o ratu u Bosni. Svježe obojeno govori o mnogim pitanjima: odnosu roditelja i djeteta, sreće i patnje, prošlosti i sadašnjosti, ali Mlakić najviše progovara o bešćutnosti sadašnjeg vremena. Svježe obojeno roman je koji nam kazuje da bez poznavanja prošlosti, bez otiska svoga kažiprsta na svježe obojenoj površini kao znaka nas danas i jučer, ipak ne možemo krenuti dalje.
