„Grič spava dubokim snom. Mjesec je razastro srebrn plašt nad crkvene tornjeve, gradske kule, plemićke dvorove i kućice gričkih purgara. Ulice su zamrle, a željezni kapci na prozorima kao da su zakovani. Nigdje znaka budnog čovjeka. I lavež pasa već je zamuknuo. Usred tišine zašušti nešto na zidu pod Mesničkom kulom – bršljan se polako razmaknuo, u zidu se otvore mala željezna vrata i pojavi se čudna visoka sjena, zamotana od glave do pete u dugi tamni plašt. Pojava se obazre na sve strane, najednom iščezne, ali se uskoro opet vrati vodeći za ruku drugu pojavu u tamnom plaštu, a iza nje stupa treća, četvrta, peta... deseta. Oči su im svima svezane rupcima, pa koračaju nesigurno, držeći jedna drugu za ruke...“
