Magla i mjesecina

„Slušala je sitno, ubitačno jednolično šljapkanje kiše pod prozorima, i Čangino suho kašljanje u drugoj sobi, i Jovanovo hodanje po predsoblju, i baš zato što je bila sama kao nikad u životu, sama kao u grobu, jače je osjećala te znakove tuđih života s kojima je ništa ne veže, od kojih je toliko odvojena da je zbog toga guši mučan bol. Okrećući glavu nevidljivom zidu, od koga bije leden dah, ona je svjesna čudne misli, a i ne misli o njoj, da se zbog nečega mladići i jedan bolestan čovjek t...